Kako je ono Marks napisao u "Manifestu" - "komunisti ne kriju svoje ciljeve, niti metode kojima namjeravaju da ih ostvare". Eh, tako i ovaj blog svakako neće pozirati na liniji "nezavisnog intelektualca", koji kritikuje iz fotelje i u suštini je ponajmanja prijetnja sistemu, niti kriti svoje opredjeljenje. Ali ću se potruditi da ga što više razjasnim i definišem bez trunke sumnje, u ovoj poruci, kako bismo divlje spekulacije (aha, gnjida je za Staljina i masovnu represiju! I knew it!) sveli na najmanju moguću mjeru.
U suštini, kada neko prođe razvojni put poput moga, i osvrne se, mora itekako priznati aktuelnost koncepata klasnog sukoba i klasne svijesti. Da, klasa, taj izraz koji se danas tako malo spominje, bilo iz straha vlastodržaca ili nacionalne hašiš-opijenosti mase, zamijenjen mutnim (i nigdje ostvarenim) obećanjem da ćemo, jednog lepog dana, svi ući u "srednju klasu". Srednja klasa, kako gordo to zvuči, rekao bi Gorki prije nego što odbaza u straćare današnje Rusije ne bi li vaskrsao socijalni realizam, koji nam je još uvijek potreban.
Nekada sam bio nacionalista, mozga ispranog pod uticajem sredine, pun idealističke vjere u velike Ideje: Nacija, Otadžbina, Naša Istorija, Naš Ponos, and the rest... stvari zbog kojih vrijedi trpiti, žrtvovati se, i slično; tamaniti malodušne među našim redovima i biti slobodan od gnjilog Zapada. Kako da ne! Svi mi, pripadnici radničke klase, smo izrabljivani od vlasnika i posjednika, moćnih i bogatih, koje koriste sva moguća vjerovanja - u "boga", naciju, demokratiju i slično - ne bi li što potpunije ubijedili ogromne radne mase naroda u suštinsku neizbježnost i pravednost njihovog položaja. Istorija, koja je sahranila feudalizam i izgradila okvir nacionalne države, kao elemenat koji je zahtijevima ekonomske nužnosti povezao niz decentralizovanih srednjovjekovnih oblasti i podario im kolektivni identitet, sada svjedoči razvoju produkcionih snaga kome i trenutne granice postaju preuske - i teži da ih ukine, u zahuktavajućem procesu globalizacije. Međutim, ovaj razvoj se ne vrši na pravednim i ravnopravnim osnovama, već na temelju izrabljivanja, pljačke, ekonomskih i vojnih ucjena, podjarmljivanja slabije nacionalne buržoazije u korist jače. Trenutno, recimo, američka buržoazija najpotpunije ostvaruje svoje interese, i vladajuća klasa ogromnog broja država svoj interes podešava prema njihovom, to jest gleda da budu što istovjetniji.
Naš slučaj je još tragičniji - rat, jačanje reakcionarnih snaga nacionalizma i klerofašizma, cjepkanje SFRJ su izvršeni upravo kako bi se uspostavila "sveta" institucija Privatne Svojine, i ono "naše" na kraju završilo kao "moje". I dalje o našim životima odlučuje povlašteni sloj novopečenihh bogataša, korumpiranih političara i šićardžija, dok smo okupirani nacionalnim trvenjima i velikim pitanjima. Samo povratak dosljednom internacionalizmu i komunističkoj ideologiji može biti pravi izlaz iz trenutnog stanja, izlazak iz košmara kapitalizma, potpuno prevazilazeći njegove okvire (za razliku od liberalizma, koji pokušava da legalizuje i "normalizuje" trenutno stanje pod plaštom "reformi").
U svojim političkim stavovima prvenstveno se vodim idejama i analizama koji su formulisali Marks, Engels i Lenjin (kao najveći praktičar od svih), dakle istorijskim materijalizmom i naučnim socijalizmom. Socijalizam će biti sledeća velika faza ljudske istorije - ukidanje privatnog vlasništva, prelazni stupanj države (koji vodi ka njenom ukidanju, u komunizmu), te radnička kontrola nad državnim i ekonomskim poslovima, odnosno aktivacija, u svakom mogućem smislu, ogromne narodne mase - direktna demokratija. Što se tiče SSSR-a, staljinizma i Istočnog bloka uopšte, smatram da analize Lava Trockog najobjektivnije sagledavaju slučaj - pojmovima "degenerisane" i "deformisane" radničke države, odnosno u kojima je partija prigrabila previše vlasti, centralizovala upravljanje svime, otuđila se od masa i tako stvorila birokratsku kastu, čiji su interesi odvojeni od radničkih, i koja teži da i sama padne u regresiju, odnosno preobrati se u buržoaziju (čuvena "tranzicija u kapitalizam".)
No, u svakom slučaju, evo nekoliko osnovnih tekstova koje bi svaki marksista, i osvješćeni pripadnik radničke klase, morao poznavati:
1. Manifest komunističke partije (Karl Marks i Fridrih Engels)
Ovo je vjerovatno najpoznatiji marksistički rad; osnova u svakom mogućem smislu. Uprkos tome što mu nedostaju iskustva prakse, organizovanja rad. klase i avangarde proleterijata, aktuelniji je nego ikada. Zašto? Zato što:
- sa nevjerovatnom preciznošću i dalekovidošću predviđa proces globalizacije i tendecije proizvodnje, to jest kapitalizma uopšte.
- kristalno jasno pokazuje suprotnost interesa kapitalističke i radničke klase, koja u konačnici uvijek rezultuje klasnom borbom, tim velikim pokretačem istorije.
- nemilosrdno se obračunava sa naivnim koncepcijama "utopijskog socijalizma", državnog intervencionizma, raznih grana reformizma, itd., razotkrivajući ih - kao privremene mjere postizanja društvene stabilnosti, koje ne mijenjaju osnovne društvene koordinate; zapravo, čine položaj buržoazije još sigurnijim.
Možete ga pročitati ovdje: http://www.marxists.org/srpshrva/biblioteka/marks/1848/manifest-komunisticke-partije/predgovor.htm
2. Imperijalizam kao najviši stadijum kapitalizma (V.I. Lenjin)
Lenjin je izvrstan praktičar i teoretičar; njegovi tekstovi su pitko napisani, lucidni, zajedljivi, nemilosrdne kritike svjetskog kapitalizma u momentu kada je po prvi put otkrio razmjere svoje krvožednosti i neljudskosti - Velikog rata. Kao i "Manifest", i ova brošura je praktično proročka, kada uporedimo njene postavke sa našom stvarnošću. Živimo tu stvarnost, najkraće rečeno. Lenjin uvjerljivo dokazuje i obrazlaže:
- tendenciju ukrupnjavanja i koncentrisanja kapitala, koji tako stvara sve veće trustove i monopole, ukidajući, u praksi, proklamovani ideal "slobodnog tržišta".
- monopolizaciju proizvodnje, njeno prenošenje na masovne, nacionalne i nad-nacionalne razmjere, kao svojevrsni uvod u svijet socijalizma; krajnja razvijenost kapitalističkih sredstava za proizvodnju ista čini od opšte-društvenog značaja, koji mora biti iznad pojedinačnog, kapitaliste-profitera.
- činjenicu da su internacionalni odnosi kapitalističkih država zasnovani isključivo na finansijskoj snazi, u konačnici - sili, i da svijet nikada neće živjetu u miru na kap. osnovi, zbog stalnog mijenjanja odnosa snaga i novih "podjela" eksploatisanih područja.
Pročitajte, zaista: http://www.marxists.org/srpshrva/biblioteka/marks/1848/manifest-komunisticke-partije/predgovor.htm
3. Izdana revolucija (Lav Trocki)
Trockog, zapravo, još uvijek dočitavam, ali je vanredno bogat autor; njegovi koncepti su uistinu "ekstremna ljevica"! Ovo je pravi revolucionarni duh Oktobarske revolucije, boljševika i trudbenika radničke klase, a ne staljinističke degeneracije. Tako i ovdje Trocki daje vanrednu analizu klasnih odnosa u SSSR-u tridesetih godina, dakle u najmračnijem periodu - i uspijeva da racionalno objasni i shvati ono što buržoaska blebetala krste kao "totalitarno zlo" komunizma i šta sve ne. Pročitajte - da biste mogli smisleno da odgovorite histeričnim patriJotama, kvazi-demokratama i anarhističkim ruljama kada počnu sa spročitavanjem "neuspjeha socijalizma". Socijalizam je naša jedina opcija, ponavljam, ukoliko ne želimo da očajnički kopamo po spaljenoj pustari koju će kapitalizam ostaviti iza sebe.
http://www.radnickaborba.org/teorija/lav-trocki-izdana-revolucija-1936/
No comments:
Post a Comment