Manga: director's cut!

Manga stripovi... a, čitao sam Naruta i Bleach i one ostale mange što su izdavali Rvati... onako, curice sa velikim očima, neki čudan crtež, perverzije kojekakve... ma šta će nam to?! Japanci su to, žuće kosooke, nikad ne znaš šta im je u glavi, svi su mi isti ionako...

NE! NO PASARAN! Za cara Hirohita i Zemlju izlazećeg sunca! Banzaiiii!

Tako približno izgleda mentalni tok svijesti autora ovih redova kada pokušava da prosječnom strip-konzumentu naših naroda i narodnosti predstavi japansku školu stripa - jednu od najbogatijih i najspecifičnijih koja postoji. Svjesni smo da se predrasude razbijaju samo teškim i upornim radom, da. Da ljudi sporo prihvataju nešto što je novo i iz sasvim drugačije kulturne sredine, da, uprkos globalizaciji i ostalim kretnjama modernog svijeta. Kao i da dobar dio stripadžija čine četrdesetogodišnji zakleti konzervativci, "večiti mladići" koji se opuštaju uz dobre stare stripove, jednu usku i vrlo naivnu selekciju.

A, svakako, ponajveći problem jeste materijalna nedostupnost mangi. Od "Marketprintovog" hvalevrijednog izdavanja "Akire" (koju, inače, nikada nisam naročito volio) - ništa. Nada, jedna crna rupa. No, tako je bilo i sa skoro svim ostalim granama porodice stripa - reći ćete, i to sa pravom. Kako se današnji asortiman izdavačkih kuća širi, mnogi, naročito "Fibra" i "Darkvud", daju više nego dovoljno razloga za radost - prva je  već izdala dio mangi Jira Tanigučija, a DW je iznio neke oprezne najave. Tako da - vjerujem da će na kraju sve doći na svoje mjesto; naravno, to ne znači  da treba odustati od stalnog rada na predstavljanju što većeg broja vrsnih naslova. Ipak, čovjek ne može da se ne osjeti blago depresivno kada vidi koliko je diskusija izazvala jedna manga, recimo "Vrh bogova", i to u redovima onih koji kupuju sve što izađe pod etiketom datog izdavača, a koliko malo strasti bude stalni amaterski napori ka širenju japanske popularne kulture... da stvar bude još tragikomičnija, dobar dio čitalaca koji su sada konačno, kroz selekciju izdavača, "otkrili" mange, nije se bacila u samostalno istraživanje, već pasivno čeka nove naslove! Eh, u ovom dobu sveprisutnosti svega i jesmo takvi postali - pasivni, određeni kroz svoje (vlasničke) odnose prema stvarima, a ne po svojoj samo-ostvarujućoj praksi. 

Elem, da, ogromna količina naslova može zbuniti potencijalnog čitaoca i odbiti ga od čitavog poduhvata; nikada nisam poricao da je devedeset pet odsto manga produkcije, kao i svake druge, najobičnije populističko smeće koje zaslužuje da se čita u blago pripitom stanju, kako bismo mogli "provariti" tolike budalaštine, a zatim zafrljačiti u kantu. I da, japanska industrija zabave je izuzetno komercijalizovana - ide se na što veće ugođavanje egu prosječnog čovjeka, ili, čak, kojekakvih freakova i izopštenika.

Stoga ću ja iznijeti svoju... tja, u neku ruku, best of listu. Upozoravam, veliki dio naslova možete naći samo u skeniranom obliku - dobrodošli u manga-vilajet, drugovi!

A KLASA

Berserk (Kentauro Miura)
Obavezno za svakog ljubitelja epske fantastike, neka mi stotine navučenih "gikova" budu svjedoci. Amin. Izuzetan crtež, detaljan i prelijep, brutalno-nihilistički svijet, neki od najboljih i najkompleksnijih likova ikada u stripovima... nemam riječi kojima bih ga dovoljno nahvalio, barem prvih dvadeset i jedan tom; nakon toga, priča postaje dosta blaža i po motivima, i po atmosferi. Meh.

Helter Skelter i Rivers' Edge (Kjoko Okazaki)
Jednodijelni radovi jednog od najvećih ženskih manga-autora, autopsije pokvarenosti, plitkosti i obezljuđenosti modernog društva. Jako mračno. "Helter Skelter" razotkriva industriju zabave i kult "selebritija", kao ljudi-robe, lutaka koje su odavno izgubile kontrolu nad sopstvenim životom. "Obala", pak... proučava tinejdžere koji su mentalno osakaćeni još od ranog doba; i kojima svijet odraslih - nema šta ponuditi, niti može ispuniti njihovu emocionalnu prazninu.

Violence Jack i Devilman (Go Nagai)
Među najuticajnijim serijalima svih vremena, naročito Devilman. Savršena cjelina, za one koji prilaze stripovima otvorenog uma: nasilje, mnogo akcije, ludačke ideje, neponovljiva atmosfera, preispitivanje etike (između redova) i funkcionisanja društva... Na momente sirovo, neizbrušeno, ne-savršeno na jedan dražesno ljudski način... ali ćete ih uvijek pamtiti, po nekopolebljivom humanizmu, neograničenoj mašti (i hrabrosti da se ista ostvari) i nevjerovatno dinamičnom crtežu.

Chronicles of the Clueless Age (Usamaru Furuja)
Biser forme kratkih priča, vjerovatno Furujino najbolje djelo. Dirljiva i nadrealna priča o odrastanju, prihvatanju životnih izazova, traženju sreće... riječi nisu dovoljne u opisivanju ljepote ovoga.

The Drifting Classroom (Kazuo Umezu)
Koliko god volio, ne, obožavao, cjelokupan Umezuov opus, navodim ovo kao njegovo "najkonvencionalnije" djelo i svojevrsni magnum opus, izuzetan rad. Djeca u esktremnim situacijama, logika košmara, koju su sa podjednakom vještinom primjenjivali možda još samo Italijani, onostrani užas i post-apokaliptične vizije... Saga o preživljavanju; o prijateljstvu, i ljubavi i nadi. Odraz jedne od Velikih Priča, bez sumnje. Umezu... je veliki, veliki autor.

Kiseijuu (Hitoši Ivaaki)
Odlična priča, značajno drugačije naracije nego što biste očekivali u naučnoj fantastici. Ivaakija više interesuju međuljudski odnosi i užasavajuća ideja nas kao istinskih "parazita" na planeti Zemlji, mada pruža i niz impresivnih prizora borbi i preobražaja "stvorenja". Topla preporuka - i da, izvstan minimalistički crtež.

Panorama of Hell (Hideši Hino)
Hino je jedan od značajnijih horor-autora. U "Panorami" svjedočimo nečemu uistinu neobičnom - introspekcijskom proučavanju autorove ličnosti i prošlosti, izražene kroz horor-estetiku koju je razvijao čitavog života. Očajno, strasno, cinično i krvoločno... nihilističko štivo. Bićete zaprepašteni - prvo, grotesknošću splater košmara autora, a, zatim, po drugi put - jednim stvarnim, dubokim i itekako ljudskim bolom koji izbija iz crnila izmišljenih košmara, plavi ih, nadilazi, a na kraju poželi da ukine i sam sebe. Pakao... lični, ali i opšteljudski.

JoJos' Bizzare Adventure (Hirohiko Araki)
Biser. Parče zvjezdanog ludila. Maratonski serijal, među najzabavnijim - i najotkačenijim - u svijetu stripa. Za ljubitelje špagetija, over-the-top borbi, japanskog humora, i mnogo čega još... vedro, uistinu vedro - dobro će vam doći posle gorepreporučenih japanskih bolešĆina! Esencija Avanture, grčkog ideala snage i stalnog prevazilaženja samog sebe...

I am a Hero (Kengo Hanazava)
Mislite da je sapunjara The Walking Dead najozbiljniji zombi-strip ikada, i najnapetije parče istorije preživljavanja Apokalipse? O, vi jadni konzumentski umovi, spoznajte Hanazavu i njegovu sporu naraciju silaska u sunovrat razuma, Japana... i foruma. Kikiki...

Homunculus i Ichi the Killer (Hideo Jamamoto)
O njima skoro pisah. Dva brata, jedan introvertan, drugi ekstovertan, voajer i egzibicionista. Homunkulus je preispitivanje psihe, složeno i atmosferično, a Ichi nenadjebivo ludilo odvrnuto na 11, bez IKAKVIH obzira i samokontrole. Jedno od najprijatnijih iznenađenja ove godine. Držaču oko na Jamamotu, svakako. Zaprepašćujući je kontrast između ova dva rada, već rekoh - ali svako izvrsno funkcioniše.

Adolf, Oda Kirihitu, Apolova pjesma, Buda, Feniks (Osamu Tezuka)
Tezuka. Nema potrebe za daljim riječima. Nešto najbolje, najduševnije, bitak stvaranja i umjetnosti uopšte, a bogami i čovječnosti.

Dragon Head (Minetaro Moćizuki)
Jedan od najzanimljivih post-apokaliptičkih horora, i najsumornijih. Preispitivanje straha. Takođe jako spor tempo; treba imati živaca za ovo. Ali vizija Kraja, jednog iznenadnog, neobjašnjivog, besmislenog sunovrata koji ne štedi nikoga, okretanja prirode protiv čovjeka, i borbi u njemu samom, je odlična...

A Distant Neighbourhood (Jiro Taniguči)
Čarobno. Priča o prošlosti, različitim percepcijama stvarnosti, i izborima koje smo mogli napraviti, a nismo. I zbog čega toliko žalimo... Taniguči će teško nadmašiti ovo dijelo, ali ću baciti pogled i na "Vrh Bogova".

Barefoot Gen (Keiji Nakazava)
Priča o Hirošimi, i poslednjim danima carskog Japana. Drugo lice istorije - u kome nema velikih dijela i riječi, samo tegobe prljavog rata i borba običnih ljudi za opstanak. Slika kolektivne histerije i militarizacije japanskog društva, traženja ljudskosti u nama i ljudima oko nas, kada je najteže... neopisivo moćan i potresan rad.
---
staviću još naslova, kada se prisjetim. samo malo.

B KLASA
(vrlo čitljivo, zabavno, jaka četvorka, inteligentno, ali ne na nivou remek-dijela, da se razumijemo - i ne idu opisi za sve, nemam sad vremena. možda posle.)

Jisatsu Circle, Happiness, Palepoli (Usamaru Furuja)
manga avangarda.

Uncivilized Planet, Tropical Citron i Freesia (Jiro Macumoto)

Zabavno, mnogo erotike, kvazi-mladalačke-filozofije i kritike najnižih ljudskih nagoa. Macumoto je često konfuzan i nedorečen; ali se ovdje dobro drži.

Soil (Kaneko Acuši)

Intrigantna misterija jednog malog gradića - zvuči kao deža vi, ali odlično funkcioniše, približavajući se Iracionalnom na više nego uvjerljiv i sugestivan način. Sedam tomova, serijal nije završen; možda zaključak ovo svede na nivo zabavnog flopa!, ali se nadam suprotnom.
 

Zashiki Onna (Minetaro Moćizuki)

Orochi i Kami no hidarite, akuma no migite (Kazuo Umezu)

Lady Snowblood (uh, ovo je... od autora Lone Wolf and Cub...)

Confession (Kađi Kavaguči i Fukumoto Nobujuki)

Ooku (Jošinaga Fumi)

Uzumaki i Gyo (Junji Ito)

Domu (Katsuhiro Otomo)

Hell Baby (Hideši Hino)
Donekle patetična priča, ali ionako se opredjeljuje za logiku i senzibilitet bajke već na prvih par strana, tako da joj je to teško zamjeriti. I ostane na odabranoj "liniji" do samog kraja, skladno i smisleno: tako dobijamo jednu od najmračnijih, najnadrealnijih bajki ikada. Bajki začetoj na deponiji Odbačenog, koja govori o jednom deformisanom stvorenju što žudi za životom, dosežući svjetlost velegrada...
 

"GREŠNA" ZADOVOLJSTVa
(dakle, neopisivo zabavni, ali "neozbiljni" stripovi, neki čak i naginju trešu. ali, baj god, kako ih volim čitati)

BAOH (Hirohiko Araki)

APOCALYPSE ZERO (Takajuki Jamaguči)
heehehehe...

Cutey Honey, Gakuen Taikutsu Otoko, Kuro no Shishi (Go Nagai)

Ryuguden (Tojokazu Matsunaga)

Tomie (Junji Ito)

Cat Eyed Boy (Kazuo Umezu)

Ghost Sweeper Mikami /ne mogu da se sjetim imena autora/

Blaster Knuckle (Wazarai Šizua)

Eto, ovo je za početak, iz prve ruke. Nadam se da sam bio od pomoći.